BAN U POVIJESTI
Ban Josip Jelačić (naslikao Ivan Zasche 1826-1863)
Grof Josip Jelačić (1801. – 1859.) bio je hrvatski ban, carski tajni savjetnik, general, pjesnik. Najslavniji izdanak stare hrvatske plemenitaške obitelji Jelačić od Bužima Josip, rodio se 16. listopada 1801. u Petrovaradinu, gdje je i kršten u samostanskoj crkve sv. JurjA. Njegov otac Franjo, general major Austrijske carske vojske, zapovjednik je Petrovaradinske tvrđave u to vrijeme. Josip Jelačić je 8. travnja 1848. u Beču položio bansku prisegu te je imenovan feldmaršal lajtnantom i vojničkim zapovjednikom u Banskoj i Krajiškoj Hrvatskoj. Na Trgu sv. Katarine u Zagrebu, 4. Lipnja iste godine, Josip Jelačić je ustoličen za bana, a istoga je dana bilo svečano otvorenje prvoga hrvatskog građanskog Sabora na temelju izbornoga reda utemeljenog po načelima građanskog liberalizma. Ban je posebnim proglasom od 25. travnja 1848. ukinuo kmetstvo u Hrvatskoj i Slavoniji, proglasio hrvatski jezik službenim i u svibnju iste godine osnovao Bansko vijeće kao svojevrsnu vladu Trojedne Kraljevine. U burnim vremenima revolucije 1848. – 1849., Jelačić je bio jedan od najistaknutijih vojskovođa. Iako razočaran novim ustavom Habsburške Monarhije, kojim je mladi car Franjo Josip uveo apsolutizam, centralizam i germanizaciju, ban Jelačić je vrijednim društvenim i kulturnim djelovanjem pridonio emancipaciji ideja Hrvatskog preporoda, promicanju uporabe hrvatskog jezika i jačanju gospodarstva u Hrvatskoj. Njegovim zalaganjem Zagrebačka biskupija je uzdignuta na rang nadbiskupije, čime je praktično Crkva u Hrvata postala neovisna od Ugarskog episkopata. Još za života Jelačić je doživio brojne počasti – narod je o njemu pjevao, a pjesnici su u njegovu čast stvarali stihove. Posljednje godine života, kada je obolio, provodi u Novim dvorima nedaleko od Zagreba, gdje i umire 19./20. svibnja 1859. godine.
BANOVA MJESTA
Rodna kuća
Rodna kuća bana Jelačića nalazi se u Petrovaradinu, u Ulici Vladimira Nazora 3. To je jednokatni objekt s visokim potkrovljem. Nalazi se na uglu Nazorove i Beogradske (nekada Jelačićeve) ulice u Petrovaradinu, u Podgrađu tvrđave. U tjemenom kamenu ulaznog portala iz Nazorove urezana je godina gradnje „1745“. Iznad balkona u Beogradskoj ulici nalazi se spomen-ploča sa zapisom: „U ovom domu rodio se 16. listopada 1801. slavni hrvatski ban grof Josip Jelačić“. Unatoč prepravkama, kuća je i danas jedinstven primjer arhitekture baroka na širem prostoru Vojvodine.
Mjesta vojničke službe
Iako je početak vojne službe Josipa Jelačića vezao za Galiciju, napredak u službi vezan je za domovinu, Ogulin (gdje je postao zapovjednikom u rujnu 1830.), Glinu (gdje je postao potpukovnikom u svibnju 1841. a već njezin pukovnik i zapovjednik u listopadu 1842.). Zbog velikih ratnih zasluga, Jelačić je za samo godinu dana bio promaknut čak tri puta: od pukovnika u general-bojnika, zatim u podmaršala te na kraju u generala topništva.
Spomenik banu Jelačiću u Zagrebu
Zagrebački gradonačelnik Janko Kamauf je predložio još 1854. da se Jelačiću podigne spomenik u centru grada. Gradsko vijeće je to odobrilo te se u veljači 1855. počelo s prikupljanjem dobrovoljnih priloga. Spomenik banu je podignut na glavnome zagrebačkome trgu, a otkriven je 16. prosinca 1866. godine. Konjanički kip je stajao tako da je ban držao mač uperen prema sjeveru, prema Madžarskoj. Nakon više od 80 godina, u noći 25./26. srpnja 1947., spomenik je odlukom komunističkih vlasti, na vandalski način, uklonjen. Od propasti ga je spasio dr. Antun Bauer koji je njegove dijelove spremio u podrum muzejske ustanove. Spomenik je restauriran i vraćen na staro mjesto 16. listopada 1991., ali iz estetskih razloga okrenut na jug. Trgu je vraćeno staro ime Trg bana Josipa Jelačića.
Zaprešić
Jelačićevi Novi dvori su jedinstvena zaštićena kulturno-povijesna spomenička baština. Udaljeni su od središta Zaprešića 1,5 km. Na površini od 20,5 ha smješteni su dvorac, kapelica sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, stambene i gospodarske zgrade, perivoj, voćnjak, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma. Novi dvori su ostali u vlasništvu obitelji Jelačić do 1934. kada su oporukom ostavljeni hrvatskom narodu. Od tada se sve manje brinulo o dvorcu, sve do 1991. kada je započela obnova kapelice.
Izvor: http://www.zkvh.org.rs