Četvrtog aprila/travnja prije 110 godina u Petrovaradinu je preminuo učitelj i pjesnik Mijat Crnko. Rođen je u Kostajnici 25.2.1850. Nižu gimnaziju i učiteljsku školu polazio je u Zagrebu 1860–68. Bio je učitelj u Valpovu, Donjem Miholjcu, Virovitici te upravitelj škole u Petrovaradinu. Javio se poezijom u Golubu 1880, potom objavio više pjesničkih i proznih radova namijenjenih djeci i omladini te članaka o našim piscima (J. Jovanović Zmaj, S. S. Kranjčević, I. Trnski). Autor je stručnih napisa o školstvu i prosvjeti. Objavljivao je sve do smrti uglavnom u listovima za mladež te pedagoškim publikacijama Golub, Smilje, Neven, Anđeo čuvar, Ljiljan, Škola, Nada (kalendar), Almanah hrvatskoj mladeži, Mladi Istranin, Mladi Hrvat, Prosvjeta, Hrvatski učiteljski dom i dr. S nejednakim uspjehom nastojao je iz književnosti za djecu ukloniti suhoparnu poučnost i unijeti notu živosti i maštovitosti. Umro je u Petrovaradinu 4.4.1916. i pokopan na Novom groblju u Starom Majuru. Na slici su stihovi jedne od njegovih pjesama koja je objavljena u listu Smilje. Mijat Crnko (1859.-1916.) bio je djed po majci Boška Petrovića (1915.-2001.) srpskog književnika, akademika i počasnog predsjednika Matice srpske u Novom Sadu. U intervjuu koji je dao beogradskoj Politici 29.9.1974. Petrović kaže: „I otac i ded po majci bili su učitelji iz ugledne hrvatske porodice. Ded je bio odličan Zmajev prijatelj, sam je pisao pesme za decu, zvao se Mijat Crnko.”